U svijetu u kojem su razlike često razlog udaljavanja, dječiji glasovi i dječija mašta podsjećaju nas na ono što je zaista važno – ljubav, sigurnost i pravo svakog djeteta na sretno djetinjstvo. Pjesma „Svijet bez granica“ mlade autorice Iris Mujić snažno i emotivno donosi viziju planete u kojoj ne postoje podjele, već samo prijateljstvo, razumijevanje i mir. Ovu literarnu poruku prati i likovni rad koji na upečatljiv način prikazuje dvije stvarnosti dječijeg svijeta: s jedne strane nasmijanu, sigurnu i bezbrižnu djecu, a s druge strane djecu pogođenu ratom, tišinom i gubitkom. U tom kontrastu susreću se nada i opomena — podsjetnik da svijet kakav želimo još uvijek nije stvarnost za svako dijete. Kroz spoj riječi i slike, ovaj rad nas poziva da zastanemo, osjetimo i prepoznamo odgovornost koju svi dijelimo: da gradimo svijet u kojem će svako dijete, bez obzira gdje se rodilo, imati pravo na mir, sigurnost i svoj mali raj — svijet bez granica.
„Svijet bez granica”
Na ovoj planeti djeca čine krug,
drže se za ruke i svak je svakom drug.
Različita lica, jezici i boje,
ali ista srca u grudima stoje.
Jedno dijete u kolicima sa osmjehom gleda,
među prijateljima on prepreka nema.
Jer u svijetu gdje pravda vlada,
svako dijete ima pravo na svoj dio raja.
Golubovi mira iznad svijeta lete,
nose tihe želje za svako dijete.
Knjiga, lopta, srce, znakovi su dječijeg sna,
da djetinjstvo bude igra svakog dana.
Ali ispod takvog svijeta tišina nas boli,
ruševine šute, gdje su nekad bili u školi.
Knjige su pale po zemlji bez glasa,
a dječiji snovi nestali sa časa.
Dok djeca odlaze suze nam liju,
tihi vjetar nosi bol i tugu sviju.
U zemlju odoše knjige i dječiji snovi,
Tuga u očima djevojčica sve nam govori.
One žele samo da svijet zna
da djeca trebaju mir, a ne rat.
One ne traže, bogatstvo, niti zlata sjaj,
već samo da svako dijete ima svoj raj.
Zato ruke spojimo preko svih granica,
Nek nestanu zidovi, žica i tamnica.
Nek planeta bude dom svakom djetetu,
U svijetu bez granica, u ljubavi i miru.
Jer kad se dječije ruke u krug spoje,
tada granice nestanu, a nade postoje.
I zemlja šapne tiho kroz svemirski sjaj,
djeca su svijet, čuvajte taj raj!
