Istraživanja koja uključuju djecu nose posebnu odgovornost – ne samo u pogledu naučne tačnosti, već i u osiguravanju potpune zaštite prava, dostojanstva i dobrobiti svakog djeteta. Upravo zato je Etički kodeks istraživanja sa djecom i o djeci u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Kodeks) ključni dokument koji definiše pravila, procedure i odgovornosti svih aktera uključenih u istraživački proces.
Usvojen 2013. godine od strane Vijeća/Savjeta ministara BiH, Kodeks je nastao kao odgovor na potrebu da se spriječe potencijalne zloupotrebe i kršenja prava djece u kontekstu neregulisanog prikupljanja podataka. Danas, više od deceniju kasnije, pred nama je njegovo revidirano izdanje – unaprijeđeno, preciznije i inkluzivnije.
Autor Kodeksa, prof. dr Elmedin Muratbegović, u saradnji s brojnim stručnjacima, institucijama, ali i djecom i mladima, vodio je proces konsultacija i revizije koji je rezultirao dokumentom koji ne samo da štiti djecu, već ih i aktivno uključuje. Posebno vrijedi istaći da će djeci prilagođena verzija Kodeksa – koju su u potpunosti kreirali djeca i mladi tokom dvodnevnih konsultacija – biti sastavni dio ovog izdanja.
Smatrajući izuzetno važnom ulogu djeteta u istraživanju, kao i potrebu za njegovom zaštitom u svakom koraku tog procesa, razgovarali smo sa prof. dr Muratbegovićem, stručnjakom sa ogromnim iskustvom u oblasti zaštite djece od svih oblika zlostavljanja. U nastavku pročitajte intervju u kojem govorimo o značaju Kodeksa, izazovima u njegovoj primjeni i ulozi djece kao aktivnih učesnika u istraživačkom procesu.
Koji su ključni razlozi za reviziju prvog izdanja Kodeksa?
Pored činjenice da su pojedine odredbe prvog izdanja Kodeksa zastarjele, revizija je bila nužna i zbog promjena u društvenom, pravnom i istraživačkom kontekstu u Bosni i Hercegovini. Samim tim se pojavila potreba za drugačijim načinom zaštite integriteta djece koja učestvuju u različitim istraživanjima u BiH. Novi Kodeks odgovara na izazove digitalnog doba, uključuje preciznije definisane procedure zaštite djece, te uvodi inovacije poput dječije verzije Kodeksa, koju su kreirala djeca. Također, revidirani dokument usklađen je s međunarodnim standardima i praksama, te uključuje širi spektar istraživačkih disciplina i metoda, uključujući online i intervencijska istraživanja. Proces revizije je bio participativan, uz uključivanje stručnjaka, institucija i same djece, čime je dodatno osnažena njegova relevantnost i primjenjivost.
Na koji način je u novom, revidiranom izdanju unaprijeđena zaštita prava i dobrobiti djece u istraživanjima?
Mislim da su ovim novim tekstom Kodeksa u velikoj mjeri obrađeni svi izazovi koji se mogu pojaviti u procesu istraživanja s djecom i o djeci. Naime, revidirani Kodeks uvodi jasne mehanizme zaštite djece u svim fazama istraživanja – od informisanog pristanka, preko psihosocijalne podrške u slučaju nelagode, do obaveze prekida istraživanja ako se utvrdi da je dobrobit djeteta ugrožena. Poseban fokus stavljen je na zaštitu ranjivih grupa djece, kao i na obavezu pseudonimizacije i uništavanja ličnih podataka radi očuvanja privatnosti.
Koje su ključne odgovornosti istraživača kada je riječ o zaštiti djece tokom pripreme i realizacije istraživanja, ali i u procesu kada se istraživanje završi?
Odgovornosti istraživača su detaljno razrađene – uključuju obavezu pribavljanja saglasnosti od nadležnih institucija i roditelja/staratelja, prilagođavanje metodologije uzrastu djece, osiguranje emocionalne sigurnosti, te obavezu izvještavanja o rezultatima na način prilagođen djeci. Istraživač mora pohraniti podatke uz zaštitu privatnosti i dostaviti izvještaj nadležnim tijelima. Dakle, odgovornost istraživača je izvjesna, jer je Kodeks precizno propisao monitoring rada istraživača u svim fazama istraživanja.
Šta je Vaša preporuka kako osigurati da se mišljenje djece i mladih uvaži tokom istraživanja, naročito ako se istraživanje radi sa manjom djecom ili djecom iz osjetljivih kategorija?
Nova verzija Kodeksa, svojim preporukama u velikoj mjeri artikuliše ili otvara mogućnost artikulaciji mišljenja djece u istraživanjima i odustajanje u bilo kojem trenutku. Uvažavanje mišljenja djece mora biti proporcionalno njihovoj dobi i zrelosti, a istraživači su obavezni osigurati ambijent koji omogućava slobodno izražavanje bez straha od posljedica.
Šta istraživači trebaju učiniti ako tokom istraživanja otkriju da je dijete u riziku?
Kodeks precizno upućuje na to da istraživači obavezno i hitno moraju obavjestiti roditelje/staratelje i odgovorne osobe u školi, te poduzeti mjere za zaštitu djeteta, uključujući prekid istraživanja ako se negativni učinci ne mogu otkloniti.
Koja je uloga stručnjaka iz pedagoških zavoda i ministarstava u procesu pripreme, realizacije i praćenje istraživanja?
Kodeks predviđa formiranje posebnih Etičkih tijela pri Pedagoškim zavodima koja vode računa o primjeni odredbi Kodeksa. Ova tijela, sastavljena od profesionalaca iz nadležnih institucija, razmatraju zahtjeve za istraživanja, daju pozitivna ili negativna mišljenja, te mogu tražiti dopune i dorade. Njihova uloga uključuje i procjenu kompetentnosti istraživača, posebno u multidisciplinarnim istraživanjima, kao i praćenje izvještaja o provedenim istraživanjima. Također, nadležne institucije vode evidenciju o svim podnesenim i odobrenim zahtjevima, čime se osigurava transparentnost i odgovornost u primjeni Kodeksa.
Kako se prati primjena Kodeksa u praksi i šta se dešava ako se prekrši?
Trenutno, situacija je jako loša. Odredbe Kodeksa se sporadično i nekonzistentno provode u različitim djelovima BiH.
Kako bi elektronska biblioteka istraživanja mogla doprinijeti transparentnosti i spriječiti dupliranje istraživanja, posebno među studentima i mladim istraživačima?
To bi bio pravi i revolucionarni korak. Online platforma bi olakšala svima koji rade istraživanja o djeci i sa djecom. Ova platforma, koju vodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, omogućit će javni pristup svim istraživanjima sa djecom i o djeci, čime se osigurava transparentnost, olakšava razmjena znanja i sprječava dupliranje istraživačkih napora. Posebno može biti od koristi studentima i mladim istraživačima, jer mogu imati uvid u već provedena istraživanja, metodologije i rezultate, što može unaprijediti kvalitet novih istraživanja i potaknuti inovativne pristupe.
Revidirana verzija Kodeksa razvijena je tokom implementacije projekta „Povezivanje tačaka 2.0- Unapređenje učešća djece u donošenju odluka za poboljšanje prava djeteta i demokratije u BiH“, koji finansira Evropska unija, a implementiraju World Vision BH Fondacija i Udruženje „Naša djeca“ Sarajevo, u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Sadržaj intervjua ne odražava nužno stavove, mišljenja i politike Evropske unije. Za njegov sadržaj isključivu odgovornost snosi World Vision BH Fondacija i Udruženje Naša djeca Sarajevo.
