Postoje priče koje ne samo da se čitaju, već se osjećaju — priče koje nas zaustave i tiho nas podsjete na ono što zaista znači biti dijete u svijetu koji nije uvijek nježan. Sumeina priča nosi upravo takvu snagu: iskrenu, ličnu i duboko dirljivu. Kroz svoje iskustvo borbe, odrastanja i traženja mjesta gdje pripada, autorica otvara prostor za razumijevanje, empatiju i nadu. Njen glas nas podsjeća da pravedniji svijet za djecu nije samo ideja, već stvarnost koja počinje tamo gdje postoji prihvatanje, podrška i ljubav — čak i nakon najtežih borbi.
Pročitate Sumeinu priču i razmislite o vlastitim postupcima i o tome kako svako od nas može doprinijeti svijetu u kojem nijedno dijete nije isključeno, tužno, neprihvaćeno ili samo.
Svijet bez granica
Kada zatvorim oči, pomislim da ovaj svijet treba promijeniti. Uvesti više pravila, više empatije, više prava djece, više razumijevanja prema djeci, više pažnje prema djeci. Zamišljam djecu kako trče slobodno po livadi, njihova lica obasjana osmijehom, njihova srca ispunjena radošću. Njihov smijeh širi se poput svjetlosti i podsjeća me da je sreća najčistija kada je dijete osjeti.
Ali dok gledam tu sliku u mislima, vraćam se i svojoj priči – borbi s bolešću koja me često sputavala, zatvarala u granice koje nisam birala. Upravo zato sloboda djece za mene ima posebnu vrijednost: ona je podsjetnik da život, uprkos boli, uvijek nosi mogućnost radosti. Kada otvorim oči, vidim potpuno drugačiji svijet. Svijet u kojem djeca nemaju slobodu, u kojem se njihov smijeh prekida zvukom straha. Vidim slike Gaze, gdje djecu ubijaju bez milosti, gdje njihova prava ne postoje, gdje su njihovi snovi prekinuti prije nego što su imali priliku da ih sanjaju. Dok zamišljam svijet pun empatije i pažnje, stvarnost me podsjeća da mnogi mališani odrastaju u sjeni rata i bola.
Dječija radost za mene ima posebno značenje, jer ja nisam imala djetinstvo. Bila sam vrlo bolesna. Rođena sam u avgustu 2008. godine. Prošlo je četiri godine od mog djetinstva kad sam se razboljela. Imala sam maligni tumor. Svoje djetinstvo provela sam u bolnici gledajući bijele zidove i šetajući kroz hodnike. Dok su drugi trčali slobodno, ja sam učila kako da budem hrabra, kako da izdržim bol i strah ali imala sam podršku, imala sam svoje roditelje, udruženje ”Srce za djecu“. Zato danas, kada vidim djecu kako se smiju i igraju, to za mene nije samo običan prizor – to je simbol slobode koju sam ja izgubila, ali i snage koju sam pronašla. Njihova sreća me podsjeća da svijet mora biti mjesto gdje djeca imaju prava, gdje se njihova radost čuva kao najveće blago. Danas sam odrasla osoba koja se nekada zapita šta je to život?
Kada sam ozdravila i upisala osnovnu školu, mislila sam da sam našla pravo društvo. Ali ne, to je bila samo obična varka. U osnovnoj su me izbjegavali, rugali se, ismijavali me, ogovarali sve to zato što ja sam bila iskrena i drugačija osoba. Nisam nikada ogovarala druge i uvijek sam imala svoje, posebno mišljenje na sve. Djeca u osnovnoj su samo gledala da iz osobe kao što sam ja izvuku korist, ali ja se nisam dala i zato su me izbjegavali. Pogotovo djevojčice su gledale kakve imaš ocjene, kako si obučen, kako izgledaš. Sve to su gledale da bi se družile sa tobom. Naravno, ocjene su morale biti sve petice, a ja imala od dva do pet. Poslije bitke s bolešću koju sam pobijedila, sada je trebalo preživjeti osnovnu i sva zadirkivanja i laži. Od djetinjstva želim biti fizioterapeut i san mi se ostvario kada sam upisala Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu. Danas sam drugi razred srednje škole. I da, ovo je mjesto i jednakih prava i mogućnosti za sve. Svijet pravedan kakvim ga oduvijek zamišljam za sebe i za svu djecu svijeta.
Kada bih opisivala svoju sadašnju školu kao svijet koji zamišljam, rekla bih sve najbolje, kako npr. imam divnu razrednicu i kako smo mi jedna zajednica veselih lica. U mom sadašnjem svijetu – školi – ja mogu sve slobodno reći, imati drugačije mišljenje, biti drugačija bez da me se ismijava i odbacuje, razvijati se, učiti. Ovakva mjesta sigurnosti, topline, ljubavi i empatije su pravednija mjesta za djecu. To je svijet bez granica.
