Pobjednički rad u kategoriji od 15 do 18 godina na konkursu “Mali autori velikih priča – Priče iz dječijeg srca”
Znao sam da će mi život u srednjoškolskim klupama donijeti nove izazove.
Radovao sam se tome. Brzo sam zavolio srednjoškolski život, ali se na jedno ne mogu naviknuti. Prečesto se zateknem u svijetu odraslih. Svi očekuju da se i ja ponašam kao odrasla osoba. Zbunjen sam. Sada razumijem Alisu koja se našla u Zemlji čudesa gdje vladaju drugačija pravila. Mnogi se likovi iz njezine avanture počinju pojavljivati preda mnom.
U svijetu odraslih najčešće susrećem likove slične Bijelom Zecu. Neprestano žure, gledaju na sat i govore samo o poslu. Na njihovom licu kraljuje zabrinutost. Ne bih volio postati poput njih. Želio bih sačuvati vrijeme za bezbrižnu igru uz gromoglasan smijeh.
U svijetu odraslih izbjegavam likove slične Kraljici Srce. Umišljeni su i žele biti glavni. Kontrolirati sve. Uživaju zapovijedati drugima i očekuju da se svi slijepo pokore njihovoj volji. Na neposlušnost odgovaraju bijesno i nasilno. Ne bih volio postati takav. Iako se ponekad čine strašnim i moćnim, iza njihove umišljene okrutnosti kriju se beskrajna tuga i samoća.
U svijetu odraslih najviše me rastuže odrasli nalik Puhu. Izgubili su zanimanje za svijet oko sebe. Nemaju nikakvih želja, nikakvih ciljeva, ni u čemu ne sudjeluju. Utonuli su u vječiti zimski san. Ako ih nešto slučajno na tren i dozove iz sna, pospano dobace neku besmislicu i opet utonu u san. Odustali su od svega, pa i od samih sebe. Ne bih volio postati takav. Život zna biti veoma težak, ali i neopisivo lijep. Vrijedan je borbe. Zbog trenutaka čudesne ljepote, osoba koje volimo, koje nas vole.
U svijetu odraslih rastužuju me i odrasli poput Lažne Kornjače. Neprestano pričaju o prošlosti. Jadikuju za prošlim vremenima koja su bila bolja. Prošlost je zatvor u kojoj su takve osobe zarobljene. Tuga za prošlim vremenima, sažaljenje nad sobom jer nisu kao nekada, te osobe čini slijepim za ono najvrijednije – sadašnji trenutak. Ne bih volio postati takav. Prošlost je važna, ali samo nam sadašnji trenutak omogućuje da sebe mijenjamo nabolje.
Naravno, u svijetu odraslih susrećem i odrasle koji izazivaju moje znatiželjno divljenje. Neki sliče Mačku. Pojave se iznenada, prate nas neko vrijeme i opet bez najave nestanu. Svojim neobičnim pitanjima potiču nas da otkrijemo svoj životni cilj i da ga potom nepokolebljivo slijedimo. Bez životnog cilja naš će se život pretvoriti u lutanje, a naši će talenti uvenuti. Takve nas osobe uče da se ne bojimo likova poput Kraljice Srce. Nedopustivo je da se slijepo pokoravamo volji i očekivanjima drugih. Slijediti svoje snove i razvijati svoje talente, to je jedini ključ sreće.
U svijetu odraslih dragocjeni su susreti i s likovima poput Gusjenice. Uče nas da se ne bojimo promjena. Premda su ponekad veoma teške, promjene su uvjet sazrijevanja. Samo ako prigrlimo promjene, ostvarit ćemo svoj životni cilj – od gusjenice preobraziti se u leptira.
Najveći dar u svijetu odraslih predstavljaju susreti s likovima nalik Bijeloj Kraljici. Uče nas da nikad ne smijemo izgubiti vjeru u nemoguće. Bez te vjere u nama će presušiti izvori mašte, ugasiti se iskre kreativnosti. Bez nje ćemo posumnjati u svoje talente i svoj životni cilj. Samo nas vjera u nemoguće može odnijeti preko granica koje nam postavljaju drugi, a ponekad i mi sami sebi.
Alisa se vratila u svoj svijet, ali ja se ne mogu vratiti natrag. Svijet odraslih postaje i moj svijet. Nadam se da ću u njemu uz pomoć odraslih nalik Mačku, Gusjenici i Bijeloj Kraljici sačuvati vjeru u nemoguće, maštu, humor, znatiželju, bezbrižnost, ustrajnost i otvorenost za promjene. I da ću jednog dana i ja novopridošlicama u svijet odraslih pomoći da otkriju životni cilj i odvažno ga slijede. Možda baš to i jest najveća životna radost.
