Pobjednički rad u kategoriji od 7 do 10 godina na konkursu “Mali autori velikih priča – Priče iz dječijeg srca”
Zovem se Anur i imam osam godina. Idem u osnovnu školu Đulistan u Lješevu.
U školi najviše volim kada nas učiteljica pita šta mislimo. Tada se osjećam važno, jer znam da i djeca imaju pravo da govore i da ih odrasli slušaju.
Kod kuće živim sa babom, mamom i mojim malim bratom koji ima dvije godine. On je uvijek veseo i smiješan. Kad ga gledam kako se igra i smije, poželim da sva djeca na svijetu imaju takvu sreću.
Moja mama radi sa djecom kojoj treba dodatna briga i podrška. Neka od te djece nemaju roditelje. Ponekad čujem kako mama tiho priča s babom o toj djeci i o tome koliko im treba ljubavi, sigurnosti i pažnje. Kad to slušam, istovremeno mi bude toplo oko srca, ali i pomalo tužno. Tada shvatim koliko je važno da svako dijete ima nekoga ko ga vidi i razumije. Mama mi uvijek kaže da dobrota može promijeniti nečiji život.
Jedne noći sanjao sam jako čudan san. Stajao sam na brdu iznad škole i gledao u nebo puno zvijezda. Ali te zvijezde nisu bile obične — imale su dječija lica. Neke su se smijale, a neke su bile tužne. Prišao sam jednoj zvijezdi koja je plakala i pitao:
„Zašto si tužna?“
Rekla mi je: „Zato što me niko ne pita šta mislim. Svi misle da sam mala.“
Ja sam joj rekao:
„Ali sva djeca imaju prava! Imamo pravo da se igramo, da učimo, da budemo sretni i da kažemo kad nešto nije pravedno. I odrasli treba da nas slušaju!“
Zvijezda je tada zasjala jače, i onda su i sve druge oko nje zasjale.
Tad sam odlučio nešto važno: da želim biti dijete koje mijenja svijet. Možda ne odjednom, nego kroz male stvari.
Da pomognem nekome ko je sam.
Da sjednem pored nekoga ko je tužan.
Da kažem učiteljici ako nešto nije u redu.
Da budem dobar član svoje zajednice.
A kad porastem, želim da napravim „Kuću dobrote“, mjesto gdje će sva djeca imati ljubav, podršku i sigurnost. Kao što mama priča o tome u svojim pričama.
Babo mi često kaže da sam njegova svjetlost. I moje ime znači svjetlost. Zato želim da budem svjetlost i drugoj djeci. Možda sam sada mali, ali vjerujem da kad dijete učini dobro djelo, svijet postane malo ljepši i svjetliji.
Anur Dinarević
