Kada sam prvi put ušla u učionicu puna srednjoškolaca kao facilitatorica radionica o mentalnom zdravlju, znala sam da me ne čeka lak zadatak. Mentalno zdravlje je tema o kojoj mladi rijetko govore otvoreno, a još rjeđe pred vršnjacima. U početku sam jasno osjećala distancu – zatvorene poglede, nervozan smijeh, šutnju i predrasude da su ovakve radionice „dosadne“, „nepotrebne“ ili „nisu za njih“.
Iskreno, u tim prvim trenucima moja trema bila je jednako snažna kao i njihova nesigurnost. Pitala sam se kako u samo tri radionice doprijeti do mladih koji su naučeni da emocije kriju, da o mentalnom zdravlju šute i da slabost vide kao nešto čega se treba stidjeti.
Već nakon prve radionice dogodio se mali, ali za mene presudan pomak. Neko je postavio pitanje. Neko je prvi put rekao da mu „nije uvijek dobro“. Tišina u učionici tada više nije bila zid, nego prostor u kojem se rađalo povjerenje.
Kroz tri uzastopne radionice, radeći sa srednjoškolcima na prepoznavanju emocija, stresu i pritiscima s kojima se svakodnevno suočavaju, svjedočila sam promjeni koju nisam očekivala tako brzo. Mladi koji su na početku sjedili prekriženih ruku, bezvoljni i s dozom cinizma, počeli su učestvovati, razgovarati i međusobno se slušati. Predrasude su polako nestajale, a zamijenila ih je radoznalost i spremnost na razgovor.
Za mene lično, ovaj proces bio je jednako transformativan. Svaka naredna radionica gradila je moje samopouzdanje kao facilitatorice. Shvatila sam da nije potrebno imati sve odgovore, već biti prisutan, iskren i spreman slušati. Upravo su srednjoškolci, sa svim svojim otporima i iskrenošću, učinili da iz ove uloge izađem jača i sigurnija.
U samo nekoliko sedmica i kroz tri radionice, zajedno smo srušili dio stigme koja prati mentalno zdravlje. Inicijativa “Čuvaj sebe!” koju Udrženje „BaUM“ implementira kroz projekat „Povezivanje tačaka 2.0 –Unapređenje učešća djece u donošenju odluka za poboljšanje prava djeteta i demokratije u BiH“ pokazao mi je da se promjena može desiti i u kratkom vremenu – kada mladima damo prostor, a sebi dozvolu da rastemo zajedno s njima.
