Mentalno zdravlje uključuje emocionalno, psihološko i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti. Mentalno zdravlje nam omogućava da se nosimo sa stresom, da ostvarimo svoje potencijale i da doprinesemo zajednici. Baš kao i fizičko zdravlje, mentalno zdravlje je važan dio ukupnog zdravlja i blagostanja.
O značaju mentalnog zdravlja kod djece i mladih razgovarali smo sa gđom Miroslava Marjanović, integrativnom psihoterapeutkinjom za djecu i mlade, sa iskustvom od preko 20 godina u radu sa mladima. Intervju čitajte u tekstu u nastavku.
Kada pričamo o mentalnog zdravlja djece i mladih, da li se čini da je to još uvijek tabu tema ili se budi svijest o značaju očuvanja mentalnog zdravlja?
Tema mentalnog zdravlja djece i mladih postepeno prestaje biti tabu tema, ali situacija i dalje zavisi od društvenog, kulturnog i ekonomskog konteksta. Sve više se prepoznaje značaj očuvanja mentalnog zdravlja, ali stigma, nedostatak edukacije i pristup resursima i dalje predstavljaju izazov. Pozitivni pomaci koje možemo primijetiti su nastali nakon COVID-19 pandemije, koja je dodatno je osvijetlila važnost mentalnog zdravlja, jer su mnogi mladi bili suočeni sa izolacijom, stresom i nesigurnošću. Mladi su sami krenuli da koriste društvene mreže za dijeljenje svojih iskustava, čime se doprinosi normalizaciji razgovora o mentalnom zdravlju. A sa druge strane škole, mediji, pa i porodice počinju da otvaraju prostor za razgovor o mentalnom zdravlju.
U čemu se ogleda najveći značaj očuvanja mentalnog zdravlja kod djece i mladih? Kako da sačuvamo mentalno zdravlje djece i mladih u vremenu sa puno izazova koji se stavljaju pred njih?
Mentalno zdravlje djece i mladih predstavlja osnovu za njihov zdrav emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj. Njegovo očuvanje je ključno jer se odražava na sve aspekte života. Mentalno zdravlje pomaže djeci da razviju samopouzdanje, otpornost na stres i sposobnost rješavanja problema, što ih priprema za suočavanje sa izazovima odraslog života. Djeca sa stabilnim mentalnim zdravljem imaju bolju koncentraciju, motivaciju i emocionalnu stabilnost, što doprinosi njihovom uspjehu u učenju. Takođe, ukoliko su emocionalno stabilni i samopouzdani, lakše razvijaju kvalitetne odnose sa porodicom, prijateljima i zajednicom. Rano očuvanje mentalnog zdravlja smanjuje rizik od razvoja ozbiljnih mentalnih poremećaja, poput depresije, anksioznosti i problema u ponašanju, kasnije u životu.
S obzirom na savremene izazove poput tehnološkog pritiska, akademskog stresa, socioekonomskih nejednakosti, vršnjačkog nasilja i globalnih kriza, očuvanje mentalnog zdravlja zahtjeva sveobuhvatan pristup i zajednički napor porodice, škole, zajednice i šireg društva. Djeci je potrebna podrška u obliku otvorenog dijaloga, emocionalne sigurnosti i dostupnosti resursa. Ključno je pomoći im da izgrade emocionalnu otpornost kako bi se mogli suočiti s izazovima savremenog svijeta i razviti u zdrave, zadovoljne odrasle osobe.
Šta sve, odnosno koji faktori, utječu na mentalno zdravlje kod djece i mladih?
Mentalno zdravlje djece i mladih pod uticajem je različitih faktora koji mogu biti individualni, porodični i društveni. Ti faktori mogu djelovati pozitivno (zaštitni faktori) ili negativno (rizični faktori) na njihovo emocionalno, socijalno i psihološko blagostanje.
Indiviualni faktori se odnose na lične osobine, sposobnosti i iskustva svakog djeteta ili mladog čovjeka. Tu spadaju, genetske predispozicije za mentalne poremećaje, poput depresije ili anksioznosti, kao i neurobiološke osobine koje mogu uticati na mentalno zdravlje. Zatim fizičko zdravlje, hronične bolesti, hormonalne promjene ili invaliditet mogu uticati na mentalno stanje. Takođe, samopouzdanje i pozitivna slika o sebi doprinosi boljem mentalnom zdravlju, dok nisko samopouzdanje može povećati ranjivost.
Dalje imamo porodične faktore kao što su stabilno i podržavajuće porodično okruženje, koje doprinosi očuvanju mentalnog zdravlja. Suprotno tome, sukobi, zanemarivanje ili nasilje u porodici povećavaju rizik od problema. Takođe, stilovi roditeljstva su isto jedan od faktora. Roditelji koji pokazuju toplinu, razumijevanje i pružaju podršku pomažu djeci da razviju emocionalnu otpornost. Autoritarni ili previše permisivni roditeljski stilovi mogu negativno uticati. Zatim finansijske poteškoće u porodici, gubitak roditelja, razvod ili druge traume u porodici mogu imati dubok uticaj na mentalno zdravlje.
I društveni faktori i okruženje značajno oblikuju mentalno zdravlje djece i mladih. Oni uključuju vršnjačke odnose, prijateljstva i podršku vršnjaka, koji imaju pozitivan uticaj, dok vršnjačko nasilje, isključenost ili izolacija povećavaju rizik od emocionalnih problema. Takođe školsko okruženje, gdje sigurna i inkluzivna škola, koja pruža podršku djeci, pozitivno utiče na njihovo mentalno zdravlje. Suprotno tome, pritisak zbog uspjeha, diskriminacija ili nasilje su štetni faktori. I na kraju društvene mreže, koje mogu pružiti osjećaj povezanosti, ali isto tako mogu biti razlog isključivanja i instument maltretiranja.
Kako „vratiti“ narušeno mentalno zdravlje kod djece i mladih? Šta mogu uraditi sama djeca i mladi, a šta njihovi najbliži i okolina?
Vraćanje narušenog mentalnog zdravlja kod djece i mladih zahtjeva svaobuhvatan pristup koji uključuje djecu i mlade, njihove porodice, školu, zajednicu i stručnjake. Proces oporavka je individualan i zavisi od uzroka i intenziteta problema, ali postoje opšte smjernice koje mogu pomoći. Djeca i mladi mogu sami sebi pomoći tako što će naučiti prepoznati i izraziti svoja osjećanja kroz razgovor sa bliskim osobama, prijateljima ili stručnjacima. Zatim razvijati zdrave životne navike kao što su: fizička aktivnost, održavanje redovnog rasporeda spavanja za obnavljanje energije i stabilizaciju raspoloženja, pravilna ishrana, sa dosta voća, povrća i proteina, bez energetskih pića i velike količine šećera i soli, ograničeno vrijeme na društvenim mrežama i učenje tehnika upravljanja stresom.
Roditelji i bliske osobe mogu pomoći stvaranjem sigurnog i podržavajućeg okruženja gdje se otvoreno komunicira sa djecom i mladima, o svemu što se dešava bez osuđivanja. Roditelji bi trebalo da pokazuju ljubav, prihvatanje i podršku, čak i kada dijete prolazi kroz teškoće. Zatim jako je važno obratiti pažnju na promjene u ponašanju, raspoloženju ili rutini, kao što su povlačenje, gubitak interesa za aktivnosti ili nagle emocionalne reakcije i odmah reagovati ako se tako nešto primjeti. Važno je provoditi kvalitetno vrijeme sa djecom, interesovati se za njihove aktivnosti i pružiti osjećaj sigurnosti. Usmjeravati ih na aktivnosti koje podstiču njihov razvoj i emocionalno blagostanje. Takođe, postavljanje zdravih granica tokom dječjeg razvoja je izuzetno važno. I naravno kada su problemi izraženiji, obratiti se stručnjaku – psihologu, psihoterapeutu ili pedijatru – kako bi se pružila profesionalna podrška.
Djeca i mladi se mogu obratiti se odraslima kojima vjeruju – roditeljima, drugim bliskim osobama, nastavnicima ili školskim psiholozima/pedagozima – kada osjete da ne mogu sami da riješe problem.
Poručila bih djeci i mladima da se nikada ne stide da pričaju o tome kako se osećaju. Važno je podijeliti svoje misli i brige sa osobama kojima vjerujete. Često imamo utisak da se naš problem dešava samo nama, ali kad podijelimo sa drugima vidimo da ima i drugih ljudi koji imaju slične ili iste probleme i mogu razumijeti kroz šta prolazimo. Postoji izreka koja kaže ako podijelimo problem već smo ga napola riješili, tako da je jako važno ne držati stvari za sebe, već pronaći osobu sa kojom možemo podijeliti.
