Radionice pod nazivom “Konsultacije o procesima EU integracija i prioritetima pristupanja BiH s djecom i mladima” sa fokusom na 14 ključnih prioriteta koje BiH treba ispuniti za napredak u EU integracijama održane su uz učešće 40 učesnika iz različitih krajeva zemlje, uključujući ruralna i urbana područja. Učesnicima su diskutovali o glavnim problemima koji ometaju ovaj proces i istaknuta je važnost smislene participacija djece i mladih u procesu integracija i kako mogu doprinijeti kroz razne inicijative i programe. Kako bi se osiguralo da su učesnici razumjeli prezentovane informacije, organizovan je kviz s pitanjima o osnovama EU, BiH i njihovim integracijama. Na kraju radionica učesnici su imali priliku ponoviti kviz kako bi uporedili svoje znanje o temi radionice.

Na osnovu učenja, predstavnici navedenih udruženja su identifikovali 2 teme („Kako pomoći najranjivijim vršnjacima“ i „Cyber nasilje/zlostavljanje djece i mladih“ po kojima će provesti istraživanje i kreirati inicijative i zagovaračke kampanje na nivou lokalnih zajednica iz kojih dolaze. Identifikovani su primjeri nesaradnje između lokalnih vlasti i djece i mladih na ove dvije teme, te su ponuđena moguća rješenja koja nudi Startegija EU za mlade. Učesnicima je predloženo da, prilikom razvijanja svojih aktivnosti i projekata, naprave vezu između osnovnih elemenata ove strategije s problemom koji žele riješiti u lokalnoj zajednici.
Zaključci su sljedeći:
1. Cyber nasilje se ne spominje dovoljno u društvu kao relevantan i bitan izazov;
2. Mladi nisu upoznati s mehanizmima zaštite, kako lokalnim mehanizmima, tako i mehanizmima koje bismo imali kroz članstvo u EU;
3. Nužno je jačati kapacitete kod djece i mladih kako bi se prepoznale lažne informacije i time napravila jasna razlika između istine i laži u cyber svijetu;
4. Iskustva komunikacije s lokalnim organima, poput policije, pokazuju da mehanizmi zaštite, koji i jesu prepoznati, ne pružaju dovoljnu podršku djeci i mladima prilikom prijava cyber nasilja.
5. Ranjivi su često i nevidljivi: ne postoji jasno razumijevanje šta znači ranjiva djeca i mladi;
6. Postoji jaz između prilika koje imaju djeca i mladi u urbanim u odnosu na ruralne sredine;
7.Osobe s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju imaju talente koji su skriveni i koje je potrebno podržati: pristupiti djeci i mladima s motom “Svako ima neki talent”.
Preporuke:
1. Uključiti roditelje u proces edukacije o opasnostima u virtuelnom svijetu;
2. Ostvariti partnerski odnos s centrima za socijalni rad kroz razvoj edukacija;
3. Ostvariti saradnju sa mjesnim zajednicama budući da one okupljaju lokalno stanovništvo.
4. Obezbjediti kontinuitet u procesu jačanja kapaciteta, posebno kroz dugoročne edukacije i razvijanje projekata sa fokusom na uknjičivanje ranjivih kategorija djece i mladih;
5. Fokusirati se na kreativnost kao alat za približavanje ranjive djece i mladih društvu;
6. Analizirati lokalnu regulativu i prepoznati prostor za saradnju na nivou lokalne zajednice, ali i zagovarati usvajanje promjena u područjima za koje je utvrđeno da ne doprinose stvaranju prostora koji jača kapacitete ranjivih skupina djece i mladih.