U lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine inkluzija se često spominje kao koncept, ali znatno rjeđe kao praksa. Inicijativa „Inkluzija nije iluzija“, koju implementira Udruženje “Sunce” iz Mostara, pokazuje da inkluzija postaje stvarna onog trenutka kada se ljudima iz različitih društvenih grupa omogući da uče, rade i odlučuju zajedno. Cilj inicijative je jačanja svijesti o pravima osoba s invaliditetom i unapređenja njihove stvarne uključenosti u život lokalne zajednice. Inicijativa se implementira u okviru projekta „Povezivanje tačaka 2.0 – Unapređenje učešća djece u donošenju odluka za poboljšanje prava djeteta i demokratije u BiH“ koji finansira Evropska unija.
Iako su Bosna i Hercegovina i njene lokalne zajednice formalno preuzele obaveze poštovanja prava osoba s invaliditetom, u praksi su brojne barijere i dalje prisutne. Nepristupačne javne institucije, obrazovni i kulturni sadržaji, neadekvatni trotoari, nedostatak rampi i prilagođenog javnog prevoza svakodnevno ograničavaju kretanje, učešće i vidljivost osoba s invaliditetom.
Međutim, problem nije isključivo tehničke prirode. Prisutan je nizak nivo svijesti šire javnosti, posebno među mladima što je jednako snažna prepreka inkluziji kao i arhitektonske barijere. Bez razumijevanja i empatije, inkluzija ostaje deklarativna, a potrebe osoba s invaliditetom ostaju na marginama javnih politika.
U središtu inicijative „Inkluzija nije iluzija“ su interaktivne, participativne radionice koje su okupile:
- 10 osobe sa invaliditeto, korisnika Udruženja Sunce Mostar i
- 50 učenika iz pet srednjih škola u Mostaru, uzrasta od 16 do 19 godina.
Svi učesnici bili su bili aktivno uključeni u tri zajedničke radionice, osmišljene kao mješoviti inkluzivni prostor za učenja. Osobe s invaliditetom nisu bile pasivni korisnici, već govornici, ko-facilitatori i ravnopravni učesnici, koji su kroz vlastita iskustva približili mladima stvarne izazove svakodnevnog života.
Radionice su omogućile otvoren dijalog, razmjenu iskustava i zajedničko promišljanje o rješenjima, čime je teorijsko znanje o ljudskim pravima i inkluziji pretvoreno u živo iskustvo.
Kroz zajednički rad korisnici Udruženja Sunce dobili su prostor i mogućnost da izraze vlastite potrebe i svakodnevna iskustva, što je doprinijelo jačanju njihovog osjećaja vidljivosti, samopouzdanja i učešća u odlučivanju. Kroz interakciju s mladima unaprijedili su komunikacijske i socijalne vještine, te su izašli iz uloge „posmatranih“ i preuzeli aktivnu ulogu aktera promjena u svojoj zajednici.
S druge strane, srednjoškolci su tokom radionica razvili veću osjetljivost prema izazovima s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, stekli konkretno znanje o njihovim pravima i konceptu inkluzije, te naučili na koje načine mogu aktivno doprinijeti stvaranju inkluzivnije zajednice. Učešće u projektu omogućilo im je i praktično iskustvo timskog rada i projektnog planiranja u realnom, životnom kontekstu.
Ovakav oblik saradnje pokazao se kao snažan alat za razbijanje predrasuda i izgradnju međusobnog povjerenja.
U narednoj fazi projekta fokus je na pretvaranju stečenog znanja i iskustava u konkretno zagovaračko djelovanje. Inkluzivni tim, sastavljen od mladih i osoba s invaliditetom, provest će terensko mapiranje nepristupačnih javnih prostora u Mostaru, tokom kojeg će se dokumentovati ključne arhitektonske i infrastrukturne barijere kroz fotografije i lična svjedočanstva.
Prikupljeni materijali biće sistematizovani u vizuelno‑tekstualni katalog barijera, koji će poslužiti kao osnova za zagovaranje promjena. Završna aktivnost projekta obuhvata javnu izložbu „Zajednica bez barijera“, na kojoj će djeca, mladi i osobe s invaliditetom predstaviti rezultate projekta predstavnicima Gradskog vijeća, institucijama i široj javnosti. Tom prilikom bit će predana i lista konkretnih preporuka i prioriteta za unapređenje pristupačnosti u lokalnoj zajednici, čime se osigurava da glas učesnika projekta bude uključen u dijalog s donosiocima odluka.
Inicijativa „Inkluzija nije iluzija“ će biti proces koji će povezati znanje, iskustvo i zagovaranje. Mali koraci – susret, slušanje, uvažavanje, dokumentovanje i zagovaranje – će dopriniti promjenama u načinu na koji zajednica funkcioniše.
