U okviru lokalne inicijative „Mladi kreatori“, koju je organizovao Omladinski centar Desnek Breza, 67 djece je učestvovalo u kreativnim radionicama osmišljenim da podstaknu umjetnički izraz, razvijanje životnih vještina i međusobnu saradnju. Cilj je bio ne samo da djeca kroz kreativne aktivnosti savladaju različite tehnike izrade nakita i suvenira, nego i da se osnaže, nauče izražavati emocije, razvijaju samopouzdanje i međusobno razumijevanje. Radionice su bile prostor za stvaranje umjetnina, ali i za povezivanje i rušenje barijera među vršnjacima.
Dole je osvrt petnaestogodišnjeg Amina o svom učešću u organizovanim radionicama:
Nikada nisam bio neko ko se lako uklapa. U školi sjedim sam u zadnjoj klupi, jer tako ne moram puno pričati, a ne ide mi u korist što sam visočiji. Vid mi nije najbolji, pa ponekad ne uspijem pročitati šta piše na tabli, a nekako se uvijek stidim to reći naglas. Ljudi često misle da sam hladan ili neprijateljski nastrojen zato što šutim, ali istina je da se samo bojim da ne pogriješim.
Kada sam čuo da će se u Radničkom domu održavati radionice, nisam bio siguran da li da dođem. Mislio sam da će to biti samo još jedno mjesto gdje se svi već znaju, a ja ću opet biti ‘onaj što šuti’. Ipak, mama me nagovorila da probam barem jedan dan. Na radionici smo pravili nakit od perlica. U početku mi je bilo teško, jer sitne perlice nisu baš prijatelj mojim očima. Ali jedna djevojčica, Emina, sjela je pored mene i rekla: ‘Hoćeš da ti pomognem da nanižeš ove? Ja ću ti držati konac.’ Taj trenutak mi je ostao urezan. Prvi put sam osjetio da nekome nije važno koliko vidim i što šutim, nego koliko se trudim.
Na naredne radionice počeo sam dolaziti ranije, pomagati drugima, smijati se, pa čak i pričati viceve (koji su bili loši, ali su se svi ipak smijali). Nisam bio odbačen. Bio sam šokiran. Toliko mi se dopalo da je i moja sestra počela dolaziti sa mnom. Družili smo se i mimo radionica, išli na igralište, ponekad i zapjevali da nasmijemo ostale. Sada, kad se osvrnem, shvatam da mi ove radionice nisu samo pomogle da naučim nove stvari, nego i da vidim svijet drugačije – ne kroz oči, nego kroz ljude. Možda najvažnija lekcija koju sam naučio jeste da ne treba suditi ljudima dok ih stvarno ne upoznaš.
Ova priča pokazuje kako kreativne radionice mogu biti ključ za rušenje barijera i izgradnju samopouzdanja. Dječak je prevazišao osjećaj izolovanosti, pronašao prijatelje, oslobodio se straha od osude i naučio da vrijednost ne leži u savršenstvu, već u trudu i otvorenosti. Radionice su mu pomogle da razvije empatiju, da se poveže s drugima i da otkrije da zajedništvo mijenja pogled na svijet. To je snaga inicijative „Mladi kreatori“ – umjetnost kao most ka prihvatanju i razumijevanju.
Inicijativa „Mladi kreatori“ je implementirana u okviru projekta “Povezivanje tačaka 2.0- Unapređenje učešća djece u donošenju odluka za poboljšanje prava djeteta i demokratije u BiH” koji realizuju World Vision BH Fondacija i Udruženje Naša djeca Sarajevo, u saradnji s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, a uz finansijsku podršku Evropske unije u Bosni i Hercegovini.
